Putovanja

Tartufi i Livade

Protekli je vikend u Austriji bio produljen do utorka, do državnog praznika, i mi smo ga iskoristili za posjet zapadnoj Istri.

Iako nam je baza bila uz more, napravili smo i cjelodnevni izlet u unutrašnjost uvijek lijepe doline rijeke Mirne. Za one kojima to možda nije poznato: šume uz rijeku su bogate tartufima koje se traži posebno treniranim psima jer tartuf raste ispod površine zemlje i može ga nanjušiti samo dobar nos. Iako sam jedne godine jurila po blatu i glini do koljena za tartufarom i njegova dva psa, ovog je puta potraga izostala uglavnom zbog djece. S njima smo kasnije na okolnim brežuljcima skupljali kestene.

Svratili smo stoga ‘samo’ do Livada koje su postale svojevrsni centar tartufarstva i u kojem se upravo održavao Sajam tartufa. Livade su smještene preko puta gradića Motovuna i čini ih samo nekoliko kuća. Tu je i vrlo poznati i preskupi restoran Zigante. Zigante je vjerojatno najveći i najpoznatiji proizvođač proizvoda od tartufa.

Tuberfest ili sajam bijelog tartufa i poljoprivrednih proizvoda je bio uglavnom ono što sam od takvog sajma očekivala, ali i ono što baš i nisam očekivala i što me pomalo razočaralo. Naime, cijelim je sajmom treštala puno preglasna i pregrozna glazba. Od benda s harmonikašem i trubačem koji su lako mogli biti smješteni i u Sloveniju ili neko selo u Austriji, pa do grozomorne domaće glazbe od kojih su naši prijatelji Austrijanci poželjeli pobjeći što prije i što dalje. I jako jako jako preglasno :yes:.

Ta strava od glazbe nas je protjerala iz Livada ranije nego što smo namjeravali. Možda mi jednostavno uz gomolj ovako aromatičnog mirisa jednostavno pristaje neka tiša i smirenija, ugodnija atmosfera od one koju je organizator zamislio. A on je čini se smatrao da se tartuf-feštu treba organizirati kao narodnu veselicu (ne znam samo po kojoj logici obzirom na cijene grama tartufa koje su često identične cijenama grama zlata i sigurno mu ne dolaze mase koje se namjeravaju satima oblokavati pivo uz ljuljanje po klupicama kao na Oktoberfestu) na kojoj se od buke ne može niti popričati sa osobom koja stoji ili sjedi do nas.

Pitanje za organizatore, ako ovo ikad pročitaju: zašto se to ovako priređuje ako se ciljano ide i na strance koji će ovdje doći uživati i kupovati osim poljoprivrednih proizvoda i – skupe tartufe? I kojima je ova glazba i preglasna i preagresivna a ne ugodna i opuštajuća uz koju bi željeli dugo trošiti svoje euriće. Zašto se voditeljica i najavljivačica programa mora na tri jezika nadvikivati s muzikom koja trešti iz zvučnika u šatoru a na kraju se ne čuje niti što pokušava reći?

Ali dosta kritike, evo i lijepog dijela: raznih proizvoda te proizvođača, ljudi koji na svojim seoskim imanjima (i za agriturizam) proizvode sireve, med, ulje i puno drugih blaga.

Pri dolasku smo se dobro opskrbili pečenim Lovranskim maronima:

Lavandijerka

Bijeli tartufi

Fritular

Smrekovina, rakija s visokih 50% alkohola

Prodavac tartufa

Keksi

Keksi cukarinčići

Kušanje sira i namaza s tartufima

Mali profesionalni prodavač lavandinog ulja mi je poklonio i paketić lavande.

Ruke malih degustatora meda:

Bilo je i raznih zanimljivih marmelada:

Proizvođač meda:

Proizvođač sira:

I za kraj, kralj tartufa: gomolj bijelog tartufa vrijedan kojih 300€:

Na odlasku smo se nakupovali mandarina, suhih smokava i Lovranskih maruna (koji se već peku svaku večer).

Mandarine u tonama, direktno iz doline Neretve:

Ovo su mi najomiljenije suhe smokve, suhe ali ne presuhe. I nikako gnjecave ili premokre.

Nakon Livada je put vodio u Oprtalj te nakon branja kestena i prelijepi Grožnjan.
Naravno da sam se kući ne vraćam bez nekoliko odličnih recepata ali njihovo će isprobavanje i objavljivanje malo pričekati. Danas samo ova reportaža. Nadam se da ste uživali.

Moglo bi Vas zanimati

Nema komentara

    Komentiraj

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.