Putovanja

Kuhari, MC, Engleska i jedna slavna Rupa u zidu…

blog hole5_0478

Dugo se smatralo da je engleska hrana bezukusna, jednolična i jednostavno – loša.
Zbog engleske sam hrane naučila kuhati.

Tek su mi dolaskom u Englesku počele nedostajati sveprisutne sarme i punjene paprike pa čak i grah za koji sam do tada mislila da ga mrzim. Pomoći mi nije bilo, trebalo je podhitno tražiti recepte od mame i bake. Samo tada nije bilo emaila a telefonski su pozivi bili preskupi. Nije bilo interneta, blogova i sličnog. Kupila sam prve kuharice te po lokalnim restorančićima otkrivala indijsku, kinesku, meksičku i libanonsku kuhinju. Do tada sam znala ispeći jaje i napraviti špagete a novonastala situacija me prisilila da naučim iz bilo kojih namirnica i ostataka smućkati nekakvo jelo koje će biti možda neobično ali ukusno.

Od engleske sam kuhinje okusila ono sto mi se nudilo kad sam bila pozvana u goste kod domaćih. U najboljem slučaju je to bio Yorkshire pudding (koji uopće nije ono što mi nazivamo pudingom) i pečenje. Svjetla točka u svemu su bili scones (ovdje imate originalni recept za iste). U najgorem slučaju: pljeskavica, pomfrit i grašak ili neko drugo povrće – sve naravno izvučeno iz zamrzivača, ispečeno ili skuhano bez ikakvih začina. A onda su se pomalo počeli pojavljivati tamo neki Jamie Oliver pa Gordon Ramsey i najveći, car Heston Blumenthal! Sva trojica Englezi. Zavladali su televizijama i kuhinjama većeg dijela svijeta. Hestonov je restoran Fat Duck više puta bio proglašavan najboljim restoranom svijeta. Dovoljno za zapitati se i još jednom promisliti: je li engleska kuhinja baš stvarno tako loša?

To je bio dio o kuharima. I Engleskoj. A sad o Engleskoj i o Rupi u zidu. Tih davnih godina sam poput mnogih drugih krpala školarski budžet povremeno radeći kao konobarica u Rupi u zidu iliti The Hole In The Wall u selu Little Wilbraham pokraj Cambridge-a u kojem sam tada živjela. Pub-restoran je pripadao Ircu oženjenom za Talijanku a šareno je društvo upotpunjavao i kuhar David, Izraelski chef iz hotela s 5 zvjezdica.

blog hole_0792

U maloj su kući iz 16. stoljeća bile tri odvojene cjeline s posebnim ulazima: pub, pubski restorančić s 3-4 stola i engleskom hranom tipičnom za pub. U trećem je dijelu carevala francuska kuhinja, kokteli od kozica s avokadom, puževi i slično što je pripremao David. Restoran je bio na fantastičnom glasu i za vrijeme konjskih utrka u obližnjem Newmarketu gosti bi slijetali helikopterima ili dolazili limuzinama s vozačem. Rezervacije je bilo teško dobiti a mi koji smo konobarili smo se znali znojiti i do 2 u noći. Ali ništa nije teško dok si mlad :). A mene je posebno veselilo isprobavati Davidove kreacije i zapisivati recepte koji me i danas inspiriraju. Još se veće veselje nalazilo u malom sobičku pored minijaturne kuhinje. Tu su se naime pripremale salate i deserti. I nitko sretniji od mene kad sam smjela uskočiti u pomoć oko pripreme. Deserata nije bilo puno. Meni su u sjećanju ostali profiterolles koje nisam jela i lemon meringue cake koji sam obožavala.

Jednog sam se dana prošlog ljeta sjetila tog kolača. Ma ne samo sjetila nego dobila ono što se naziva craving! Totalnu žudnju za baš tim kolačem i to tako jaku da sam se u ustima prisjećala tog divnog okusa.

blog hole2_0470

Sjedoh, proguglah…tražila sam Rupu u zidu kako bih tadašnjeg vlasnika Jima pitala da mi oda recept za čuveni Lemon Meringue Cake. Slutila sam nekako da Jima neće biti jer se već onih dana planirao vratiti u Irsku. Ono što nisam slutila je da ću naći ovo:

http://www.cambridge-news.co.uk/News/Masterchef-finalist-cooks-up-a-new-plan-01072011.htm

“Moj” Hole In The Wall je preuzeo finalist Masterchef natjecanja, Alex Rushmer. Inače i kolega food bloger i pisac s diplomom Sveučilišta u Cambridgeu (političke znanosti)! (link na blog:

http://justcookit.blogspot.co.at/)

Poslala sam “kolegi” mail, rekla tkosamštosam i zamolila recept. Alex se jako razveselio da mu se javio netko tko je ovdje davnih dana radio, raspitivao se za još neke detalje no od recepta nije bilo ništa. Alex je naime imao svoj novi jelovnik, koji se tjedno mijenjao te je uključivao i jela s kojima je došao do samog finala. A Lemon Meringue Pie nije radio ali je nakon naše prepiske uvrstio nešto slično u jelovnik. Također me pozvao da ga posjetim slijedeći put kad budem negdje u blizini i obavezno probam neki od njegovih specijaliteta.

blog hole6_0937

Blizina je bila Cambridge gdje sam prije oko mjesec dana bila u posjeti starom prijatelju.

S jedne strane se ništa promijenilo nije, na primjer moj prijatelj N.B. (što je on i za mene rekao) a s druge se promijenilo sve. Cambridge je naime od uspavanog provincijskog gradića kojeg su činila stoljećima stara sveučilišta postao grad koji je vrvio životom. Dok se prije ovdje mogla samo na jednom mjestu popiti kava i na jednom mjestu pojesti dobra pizza, danas je na svakom uglu neko slatko cool mjesto. Novo je bilo i to što smo hodali i vozili auto, umjesto da se vozimo biciklom poput većine. No sve to je tema za neku drugu priču.

Iako je bio kraj ožujka, došla sam na temperature u minusu te snijeg koji u ovom gradu još nikada prije nisam bila doživjela kao ni temperature ispod nule. No kad smo kretali u šetnju, snježilo je bez prestanka. Nije bilo predaha jer N.B. je rekao: “Let me show you your town”, dođi da ti pokažem tvoj grad, jako se promijenio. Moj grad <3. Odmah mi je bilo toplije oko srca.

Nakon obilnog ručka i kolača uz kavu (to su dvije druge priče 🙂 ) smo odlučili otići do Rupe u zidu, onako bez najave i spontano. Nedjelja je dan za tradicionalno pečenje i nismo htjeli doći gladni u taj restoran i vidjeti da je dupkom pun. Tako smo oko 4 poslije podne provirili, vidjeli grupu mladih ljudi oko stola i visokog mladića koji mi je rekao da su na žalost zatvoreni. Ne znam koja mi je intuicija proradila ali ja sam ga pitala “Jesi li ti Alex?” iako tog Alexa Rushmera nikad nisam vidjela. Ne znam kako ali on je i nakon tih mjeseci nakon prepiske odmah znao tko sam ja. Živnuo je i istovremeno sam se ja predstavila a on pitao moje ime.

Proveo me kroz cijelu kućicu i stvarno se ništa nije promijenilo, ni pub ni kuhinja niti sobičak za deserte. Promijenio se glavni restoran u kojem je bilo manje stolova i u kojem više nije bilo debelog tepiha zbog kojeg se strop prostorije činio puno niži nego što je bio. Alexa je zabavilo kad sam rekla da su na stolovima prije bili ružičasti stolnjaci :D. Kako sam bila u pratnji svojeg prijatelja N. koji u Cambridgeu već dugo živi, razgovarali smo i o bivšim danima, kada je Cambridge bio uspavan i zaključili kako se najviše promjena dogodilo u proteklih 5 godina.

blog hole3_0474
Alex i njegov poslovni partner su mi odmah ponudili posao pa čak i za kratko vrijeme, ako bih došla na praznike :D. Ekipa je i više nego zanimljiva, tri muškarca s diplomom sveučilišta u Cambridgeu a od kojih je jedan biokemičar.
Tu se može pročitati još ponešto, ako nekog zanima

Behind the scenes there’s an eclectic mix of chefs including a recent graduate from Queens’ and a bio-chemist pastry chef. Alex graduated in 2005 from Trinity Hall with a degree in PPS, gave the city a go for a while before settling down with his girlfriend and their three chickens in the Cambridgeshire countryside. In 2010 he made it through to the Masterchef finals producing some incredible food in incredible locations including cooking for a Maharajah in India.

http://www.varsity.co.uk/reviews/3790

Tu je i jedan blogerski tekst:

http://fastestfoodblog.blogspot.co.at/2011/09/hole-in-wall-little-wilbraham-cambridge.html

Alex je uglavnom izuzetno simpatična osoba i voljela bih raditi uz njega. No trenutno imam neke druge planove ali možda jednog dana i to dođe na red 🙂

Moglo bi Vas zanimati

10 komentara

  • Odgovori
    Ariana Bugenvilija Miljević
    17/05/2013 u 06:55

    he he he, kako je to simpa kad baneš ovako iznenada a ljudi te prime otvorena srca.

  • Odgovori
    Tadeja Bjažević
    17/05/2013 u 08:04

    Super mi je tekst. Čim sam pročitala ime, zvučalo mi je poznato i kad sam otišla na blog, skužim da sam ga pratila i da ga još imam u readeru, ali on valjda odkad je pobijedio na Masterchefu više ne bloga, pa mi je taj podatak promakao. 🙂

  • Odgovori
    Milica
    17/05/2013 u 08:43

    Predivan tekst, pročitala sam ga u dahu! Baš ti zavidim na tako lijepim iskustvima i naravno, da li je moguće da neko odbije takvu ponudu! Evo ako mogu umjesto tebe, prijavljujem se i dolazim tamo 😀
    Super post stvarno! 🙂

    • Odgovori
      mare
      17/05/2013 u 15:11

      Milica – bas ti od <3 hvala :). jako si me razveselila komentarom :). Ponudu nisam odbila ali trenutno mi bas nije lako izvediva. Vjerujem da Alex nece imati nista protiv ako ga pitas, na sluzbenoj stranici restorana pise da traze novo osoblje :). Ako mozes srediti papire, prijavi se 😉

  • Odgovori
    Marina kuharica za Male (i velike)
    17/05/2013 u 15:08

    Tadeja Bjažević – hvala ti Tadeja :). Steta sto vise ne bloga ali vjerojatno ne stigne :). Mislim da ima i novu web stranicu ali kad sam ju pokusavala otvoriti nije radila.

  • Odgovori
    Marina kuharica za Male (i velike)
    17/05/2013 u 15:09

    Ariana – slazem se, bilo je bas lijepo 🙂

  • Odgovori
    Tanja
    19/05/2013 u 08:58

    Super post! Divno mi je da te nakon toliko godina ljudi tako toplo prime, makar se cijela postava promijenila…Na konobarenje do nekih 2 sata ujutru si me slatko nasmijala, jer sam imala sam mali deja vu 🙂 I ja sam kao studentica konobarila do kasno uvečer, bilo je naporno, ali i veselo, i ostalo mi je u lijepom sjećanju.
    Šteta što se Alexova web stranica ne može otvoriti, rado bih virnula 🙁

    • Odgovori
      mare
      19/05/2013 u 17:56

      hvala ti Tanja :). Mislim da nije loše u životu raditi razne poslove i tako skupljati iskustva :). Takvi su poslovi bili vrlo normalna stvar. Nikad zbog toga nisam požalila i meni je isto ostalo u lijepom sjećanju.
      ne znam što se događa s Alexovom stranicom, već se danima neda otvoriti. Možes svratiti kod njega na twitter, tamo je redovit 🙂

  • Odgovori
    Ana Beran
    07/06/2013 u 17:39

    lijepo napisano….

    • Odgovori
      mare
      07/06/2013 u 20:01

      hvala 🙂

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.