Putovanja

Korzika: canyoning (skoro pa), kornjače, penjanje

Ovo je 3. nastavak mojih ljetnih lutanja Korzikom a u ovom cu, umjesto spustanja na more (to cu ostaviti ipak za kraj serije 🙂 ipak objaviti slike iz planina kojih je Korzika prepuna i koje su jednaki magnet za turiste i domace koliko i kilometarske pjescane plaze. Najvisi vrh Korzike je Monte Cinto koji je visok gotovo 2800 metara a okruzen je mnogim vrhuncima gotovo iste visine (kao npr. Mt. Rotondo) s visoravnima koje podsjecaju malo na Triglavske zbog brojnih jezera. Ovih dana sam cula da je u planinama vec pao prvi snijeg a plaze su jos prepune ljudi koji se kupaju u moru, cak 25°C toplom. Temperatura zraka je oko 27°C.

Za pocetak malo glazbenog ugodjaja, meni vrlo lijepog s krasnim glasovima, a za Korziku tipicnog kao glazbena podloga uz gledanje slika:

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=1jlhDf87KrM&w=420&h=315]

Kome se svidjelo?

Kako smo na Korzici bili vec 4 puta i vidjeli puno toga tako smo odlucili ponovno otkriti i vidjeti nesto sto jos nismo poznavali. Za kraj je uvijek rezervirano more, jedna posebna plaza na zapadu otoka.

Za pocetak su to morale naravno biti planine ciji potoci nude malo hlada po ljetnim vrucinama koje se penju i do 40 stupnjeva (pa i u planini). U Asco dolinu smo ponajprije svratili zbog avanturistickih parkova za penjanje (slobodno, spustanje niz sajle i slicno) te jednog od nekoliko ‚farmi-sela kornjaca’ koja su nedavno osnovana.

Ako netko od mene sad ocekuje recept za korzisku juhu od kornjace ili pohane kornjacine batake onda je na krivom mjestu. Spomenuti bilo sto slicno, pa i u sali, u prisustvu Juniora kornjaco-ljubca i vlasnika, uzrokovalo bi tsunami suza. Dakle reci ‚farma’ kornjaca bi bilo isto nekako pogresno jer ljudi odmah pomisljaju na kontrolirani uzgoj radi konzumacije. No to ovdje nikako nije slucaj iako se radi o kontroliranom uzgoju. Ali koliko je meni poznato, bez konzumacije.

Korziskoj vrsti kornjace je donedavno prijetilo izumiranje sve dok nisu osnovana ovakva ‚sela’ gdje se prikuplja kornjace (pogotovo ako su ranjene i slicno), kontrolira razmnozavanje te na kraju pusta ponovno u divljinu. Meni se to ucinilo zgodnim mjestom da nasu Tockicu ovdje dovedemo ali kako je iza svake zenske (velike) kornjace u trku kornjacko (on je manji) sa isukanim repom-penisom ispred kojih one doslovce bjeze (i to poprilicnom brzinom. I neka mi netko ne prica price o zecevima dok nije vidio pohotne muske kornjace) dok se ne umore i pokleknu. Junior se naravno usprotivio. Tko je vidio jadnog kucnog ljubimca pustati u poludivljinu kad mu tamo nije mjesto nego u terariju vlastite izrade.

Nisam sigurna kakva je situacija u Hrvatskoj ali ovih nekoliko sela kornjaca je na otoku vrlo popularno i mnogi dolaze u pustopoljinu samo obici kornjacice.

tu je mjesto sa siestu, oklopnjaci spavaju nakon rucka i skrivaju se od vrucine

cijela je suma puna posebnih visestoljetnih hrastova a iza njih su vrhunci od preko 2 tisuce metara.

Dolina Ascoa je inace poput mnogih mjesta u unutrasnjosti Korzike poznata po predivnoj rijeci u kojoj je nevjerojatni uzitak kupati se. Ono sto izgleda poput presusilog planinskog potoka pomalo vara jer se svako malo naidje na dijelove gdje je dubina velika te je moguce plivati a ponegdje i skakati u prekrasnu kristalno cistu vodu. Malenoj se ovdje ludo svidjalo jer se voda mogla piti za razliku od morske. Na mjestima gdje voda ipak stoji ima i ovakvih kreatura:

pubertirajuci punoglavac

Susreti bliske vrste s ovim poprilicno malim kravama i bikovima su na Korzici svakodnevica (jel vidite gdje se sakrio?)

Svakodnevica je i susret s pokojom divljom domacom svinjom. Njih je posebno velik broj u dijelovima bogatima sumama kestenja (Cap Corse, sam sjever otoka). Ponekad je nocu na cesti oprez upravo zbog svinja (jednom sam skoro naletjela na krdo koje je pretrcavalo brzu cestu) i ostale divljaci iako najvise nesreca uzrokuju poneki lokalni vozaci.

Kravice se setaju kao da su u Indiji, onako ‚sveto’ usporeno lijeno, posred ceste, sume, potoka…

a neke navecer zavrse i na rostilju (jer eto nisu u Indiji) u lokalnoj birtiji koja ima preukusnu iako vrlo jednostavnu hranu (ne mogu se sjetiti imena ovog restorana ali bio je u blizini Sela kornjaca).

Voznjom uz rijeku uzbrdo polako se primjecuje i da se cesta itekako uspinje a neke od pitomih pa i pjescanih obala rijeke postaju kanjonom s visokim strmim stijenama. Najpoznatiji se dio nalazi kod cuvenog i odlicno ocuvanog Genovskog mosta koji kilometar povrh mjesta Asco. Rijeka je tu i poprilicno duboka a scenografija oduzima dah. Tu mi morate vjerovati na rijec jer sam zaboravila do mosta uzeti fotoaparat a po najgoroj zegi na kojih +40 mi se nije dalo vracati u auto. Pa nema fotke do daljnjega. Bit ce kad mi prijatelji posalju, oni su snimali telefonom.

Tu se vidi i putokaz prema skijalistima! Navodno ne rade vise svi liftovi ali tu ponekad i u kasno proljece (a mozda vec i sada) bude dosta snijega. Ne treba napominjati da je ovo raj za planinare i da se vec godinama pripremam otici na jednu turu! Kad djeca malo narastu. Ili bez njih.

Pogled prema putu koji smo prosli kroz kanjon Asco-a

Na uglu je prodavaonica meda gdje se moze jos ponesto pojesti. Suhomesnate proizvode te sireve ili domace kekse. Med s Korzike nam je jedan od najukusnijih te se kuci obavezno vracamo s barem desetak teglica.

Sutra novi recept a onda jos planina i to onih najljepsih sto ovaj otok ima za ponuditi!

Moglo bi Vas zanimati

Nema komentara

    Komentiraj

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.