Putovanja

Grčka fjaka

menetes blog_2299 Teško ovih dana stižem srediti fotografije i pripremiti novi post za blog. Kuhalo se i snimalo, bit će recepata ali za početak treba zaokružiti ljeto i to reportažom s odmora. Na slici je kozji Stifado, izuzetno ukusan. Stifado = Grčka 🙂 menetes blog_2259 Planova za ljeto je bilo raznih ali zbog raznih obaveza nismo bili u stanju nešto konkretno bukirati. I tako nas je put (zrak) vrlo spontano nanio u Grčku, na otok Karpathos na kojem smo već bili. Otok je uglavnom nepoznat i poznavateljima grčkih otoka mada je poprilično velik (nalazi se između Krete i Rodosa). Poznat je ljubiteljima vjetra te jedrenja na dasci jer ljeti postaje mjesto s najviše vjetra u cijeloj Europi. Naravno da ima i “zavjetrine” ali neke plaže zbog vjetra Meltemi jednostavno nisu za one koji bi se samo kupali i sunčali. Stoga su u ljetnim mjesecima ta vjetru izložena mjesta relativno svježa s do 30°C. Navečer vam je čak potrebna vesta. Ali to sportaše ne smeta 🙂 karpathos blog_2168 Obližnji Amoopi je vjerojatno najpopularnije mjesto za tzv. obične turiste a sportaši odlaze u Chicken, Gun’s ili Devil’s Bay. Ovaj zadnji već godinama (uzaludno) pokušavaju preimenovati u Paradise Bay :). A surferi i dalje kažu da idu jedriti u Devils Bay :). Meni bi bilo drago da otok ostane relativno nepoznat još dugo vremena jer ne volim gužvetine. No proteklih se nekoliko godina puno toga promijenilo i već sad s nostalgijom pamtim neke stvari. Npr. kućicu aerodroma. Kolibicu skoro. Jer aerodrom je bio izgrađen u vojnoj zoni odnosno omogućeno je korištenje – valjda već bivše – vojne piste za komercijalne letove i ta je kućica neko vrijeme bila jedina aerodromska “zgrada”. Još prije 5 godina su nam se za doručkom znali zatresti tanjur i šalice na stolu, kad bi vojni F16 (ili što već) preletavali otok u niskom letu i probijali zvučni zid. Ali to je bilo doba pokazivanja snage prema susjednoj i nedalekoj Turskoj. Sada takvih letova više nema (čitaj: kriza) a povećani broj turističkih letova je doprinjeo i izgradnji nove aerodromske zgrade. Onako velike i prave, s pravim i ozbiljnim kontrolama. Koga zanima, na linkovima može pročitati malo više o Karpathosu i o tome kako su se izmjenjivali Turci s Talijanima te raznim ostalim vladarima otoka te kako je sve to utjecalo i na kulturu, jezik i hranu. engleski i hrvatski Ljudi su upravo prelijepi. Ne samo zbog blagih crta lica nego i neke opuštenosti kojom zrače. Kao da su svi konstantno lagano nasmiješeni (barem svi koje smo viđali). Ne vjerujem da ih život zimi mazi ali izuzetno su ugodni i baš uvijek spremni pomoći. Djeca obavezno dobivaju razne poklone i komplimente. Namrgođenih lica nije bilo. Na linkovima se može pročitati kako je puno Karpathanaca otišlo u emigraciju u Ameriku. No, puno ih se i vratilo i uložilo u otok. Nisam sigurna jesu li se vratili za stalno ili samo ljetnu sezonu provode na otoku a ostatak godine u SAD. Mnogi dolaze samo na praznike i njih se često može vidjeti na plaži u Amoopi zaljevu gdje se dovikuju mješavinom grčkog i engleskog. A najveći broj, iz emigracije ali i okolnih otoka, dolazi za 15. kolovoza kad se slavi Panagias festival ili po domaći: Gospa. Centar otoka tada postaje brdsko selo Menetes u kojem se slavi tri dana i tri noći :). Naravno da to nismo mogli propustiti pa evo i par slikica. menetes blog4_1711 Čim smo se dovezli u selo, vidjelo se da je atmosfera taj dan vrlo posebna. Selom je odjekivala razna glazba iz svih uglova, od tradicionalne do moderne pa skoro i rave glazbe. Posvuda su se prešetavali vrlo sređeni ljudi – bilo je jako puno mladih. Na ovoj slici svi uzvanici stoje u kući(ci), na terasi(ci) ispred nje te uličicama. Svi izuzetno sređeni kao za vjenčanje a (puno pre)glasna glazba je odjekivala na sve strane. menetes blog_2275 O ovoj smo proslavi znali da se djelomično odvija u i pred grčkom pravoslavnom crkvom ali i da sve Marije u selu taj dan vrlo svečano slave svoj imendan. A slavlja su bila baš poput malih svadbi! I tako, na samom ulazu u selo smo naletjeli smo na ovu tavernu s veselim društvom. Ovu smo tavernu inače pamtili iz nekih drugih vremena, kad smo se smrzavali čekajući taksi po vjetru. A taksi inače dolazi iz glavnog grada otoka Pigadije i treba mu dvadesetak minuta od poziva, ako krene odmah. Našeg nije bilo skoro dva sata ili nam se barem tako činilo :). Uglavnom ovo je društvance gudilo te pjevalo tradicionalne pjesme plješčući a povremeno i zaplesalo po ionako uskoj cesti te tako zakrčilo promet u oba smjera. Od taksista smo kasnije doznali da je pozvao policiju da to raščisti (koju na otoku inače nismo još nikad vidjeli, navodno imaju samo jedan auto) a društvance se nije nimalo naljutilo nego su svakom vozaču kao odštetu za čekanje  točili po čašu piva 😀 menetes blog3_1720 Tu sve piše. Ovo što danas nudi ova taverna nudi i većina ostalih. Praznični jelovnik, tipična grčka hrana. Od stifada (kozjeg) do suvlakija (kao naši ražnjići) i punjenih rajčica. Makarounes su posebni specijalitet otoka. menetes blog2_1719 Predah pred novu navalu gostiju u taverni. menetes blog_1728 Manolis je često prezime. menetes blog_2235 Mala trgovinica lokalnim specijalitetima. Kupilo se ponešto, par ovih kolutića, kekse za djecu i jedan fini ukiseljeni specijalitet ali o njemu u drugom postu. Praznik je pa je i jelovnik ograničen samo na nekoliko jela koja se spremi unaprijed u velikim količinama. Kojih? Tu sve piše, na dnevnoj “karti” 😀 menetes blog_2288 Kod crkve se glasno gudi pa pleše (ne nismo to guđenje mogli izdržati i dočekati ples) pa se nahrani i vinom napoji gladni narod. I tako tri dana, ujutro službeno i misno pa plesno pa slasno. Navečer valjda preskaču misu iako smo vidjeli i hippy popa s repićem kako čeka da se obrati okupljenima. menetes blog_2330 Mjesta za fotografije u ovom postu više nema pa ću ga ovdje i zaključiti. Nastavak i fotografije hrane te recept slijede uskoro!

Moglo bi Vas zanimati

8 komentara

  • Odgovori
    Vesna Nešić
    29/08/2013 u 20:50

    Odličan!

  • Odgovori
    Vesna Nešić
    29/08/2013 u 20:56

    Kad sam pročitala gde si bila, postalo mi je jasno zašto kažeš, srifado = Grčka. Da, za taj deo Grčke. Joj, raj za surf, baš vam zavidim!
    Divne su ti fotke. Smejala sam se kad sam vas ne naviknute zamislila kako slušate muziku tog kraja, Meni je uvek više ličila na tursko zavijanje:-)
    Žao mi je što južnu Grčku slabo poznajem a dočekasmo stare dane:-) Više nije lako voziti toliko na jug.
    Jedva čekam nastavak!

    • Odgovori
      mare
      30/08/2013 u 13:01

      Vesna hehehe, daaaa, poprilicno zvuci kao tursko zavijanje. No to i nije nista cudno obzirom da su dugo bili pod njima. Zanimljivo je kad te zapuhne ta vrsta glazbe, uz mjesavinu moderne, onako na ulazu u selo … ali dulje slusanje onako bas gudi po zivcima :D.
      Surf ah <3, bas je bilo divno :). Pod stare dane? Pa nisi stara ;). Treba samo zeljeti i odluciti ispuniti zelju, nista nije nedostizno pa ni juzna Grcka :). Navijam za vas da se uputite tamo sljedeceg ljeta 🙂

      • Odgovori
        Vesna Nešić
        01/09/2013 u 07:36

        Iz tvojih usta u božije uši 🙂

        • Odgovori
          mare
          01/09/2013 u 18:30

          🙂

        • Odgovori
          mare
          02/09/2013 u 13:18

          eh da! samo treba dovoljno rano krenuti s planiranjem 😀

  • Odgovori
    tanja
    29/08/2013 u 21:32

    Sjajan post, uživam u reportažama s odmora! Ne volim ni ja gdje je pretrpano, jedino mi se taj vjetar nikako ne bi svidio, ali vama sportašima je to nešto genijalno 🙂
    Ova dnevna “karta” mi je tako cool. Radujem se nastavku i i više o onom ukiseljenom specijalitetu 🙂

    • Odgovori
      mare
      30/08/2013 u 12:57

      Hvala Tanja :). Gdje je vjetar, tu je obicno i zavjetrina :). A otok je…poseban…na nekim mjestima kao da je vrijeme stalo …preporucam u svakom slucaju. Mi vec jako <3

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.