Razni tekstovi

Gastro šetnjica Zagrebom

mnk_1879
Dugo sam premišljala trebam li napisati ovaj post ili ne. A onda sam odlučila da trebam i neka ga prihvati tko kako želi. Ne želim nikome zlo, dapače, želim im svako dobro i nadam se da će im upravo ova kritika možda pomoći da budu bolji.

Došla sam u Zagreb na nekoliko dana te sama i s nekoliko gastro blogera obilazila neka mjesta o kojima je u zadnje vrijeme puno pisano. Sviđa mi se što se u mojem gradu događa toliko novog, vidi se puno uloženog truda a kod nekih i – marketinga. Samo što se i uz odličan marketing može propasti, ako nema konstantne kvalitete.

Jedno od njih je Amelie. Kako sam u Zagrebu često samo vikendom ili praznikom, kod Amelie sam uvijek imala peh da dođem pred zatvorena vrata. Ovog je puta bilo otvoreno. Preslatko uređeno, oduševljava! Kupila sam više torti i macaronse. Torta od maka je bila čisto ok, torta s pjenom od malina je mogla biti bolja. Lemon Pie koji se u originalu obično zove Lemon Meringue Pie (Meringue je onaj bjelanjak na vrhu ali je valjda teže izgovoriti) je bila baš loša. Činila se stara. Macarons su imali premalo kreme za onako velik promjer. Ali možda tu ima i moje “krivnje” jer sam se po Parizu davila u prvoklasnim macaronsima. Oni od Pierre Herméa i Ladurée su bili i ostali gotovo bez konkurencije!

S frendicom velikom kavoljubkom sam svratila i u Eli’s Café kod Britanca u kojem sam namjeravala popiti čuvenu cold brew kavu (hladno pripravljenu) koji je nahvalio kolega bloger (a i još neki). Malo sam ostala zatečena mrkim licima para iza bara. Nije da sam očekivala osmijeh ali nisam očekivala niti patničku facu gospodina barista. Djevojka je bila spremna pomoći prijateljici s bebom i bila je ustvari simpatična. Neki prijatelji su me poslije pitali jel mi stvarno treba osoblje koje se opušteno i prijateljski pa čak i nasmješeno ponaša. Možda i ne ali sigurno mi suprotno (pogotovo patnički izraz lica) kvari apetit na kavu. Sve je to dio paketa, uživanje svim osjetilima. Slaže li se netko samnom :D? Spomenula sam da sam došla zbog cold brew. Djevojka je sa žaljenjem (u 11 ujutro) rekla da isti nemaju. Popijen je dan ranije a novi će možda tek sutra pristaviti. A možda i ne :(. Ali ako pristave sutra, bio bi gotov prekosutra. Ne mogu produžavati boravak samo zbog tamo neke kave pa sam tužno uzela svoj macchiato (korektno napravljen) i nadala se nekom drugom pokušaju u skorije vrijeme. U međuvremenu pripremam svoj vlastiti cold brew i živo se pitam što će ispasti od tog eksperimenta.

Bili smo i u Ribice i točkice ili tako nekako. Neću ih linkati jer nisu zaslužili. Dugo sam htjela tamo jesti jer mi je bio simpatičan dizajn. Ustvari sam krenula u moju omiljenu Korčulu koja je nedjeljom bila zatvorena pa smo sjeli na terasu ribica. Uh, to je isto bilo ludo iskustvo. Ne zbog hrane. Hrana je bila ispod prosjeka. Uzela sam neku kombinaciju predjela i dobila dvije kugletine neke pastete koja je bila puno presuha i preneukusna da bi se mogla pojesti do kraja. Probaju li ti kuhari jel štima omjer začina? Brusketa je bila dobra ali je glavno jelo bilo nejestivo. Brudet s bakalarom. Ne znam, meni je brudet nešto drugo ali nema veze. Ovo su bili krumpiri s par komada poprilično tvrdog i neukusnog bakalara. Jedva ga se žvakalo i nisam ga pojela do kraja. Mislila sam da se neka jela jednostavno ne može loše i krivo pripremiti a kad ono….prevarila sam se :). A sad o “doživljaju”. Na stolu preko puta je bilo četvero gostiju iz Poljske. Dva mladića i dvije djevojke. Jedna od njih je počela plakati netom nakon što smo došli. Mislila sam ok, možda je prekinula s jednim od njih pa plače. Plakanje se pretvorilo u ridanje koje je trajalo svih tih sat vremena kojih smo sjedili u restoranu. Ostali su se smijuljili, konobar nije reagirao, ostali gosti su prvo gledali s nelagodom a poslije i s ljutnjom.

Za kraj ostavljam ono od čega sam možda i najviše očekivala: Mak na konac (mnk). Ne bih sad tu htjela tjerati mak na konac 🙂 ali stvarno me zasmetalo više toga.

Bila sam dva puta. Prvi put sam s dvije frendice svratila nakon kavice na uglu. Prvi šok – kolači se NE mogu pojesti u slastičarni. Ustvari to dakle i nije slastičarna kakvom se predstavljaju nego je samo prodavaonica kolača. Drugi šok – vrlo neugodna i arogantna prodavačica koja nam je svisoka objašnjavala zašto se to ne može (platili bi kaznu, valjda jer nemaju wc) i zašto nema niti plastičnih vilica ili žlica koje bismo dobili te kolače pojeli ispred. Rekla nam je da si “neki” kolače uzmu i pojedu preko puta u kafiću jer je vlasnica kafića ujedno i vlasnica prostora mnk. Kako praktično. Znači moramo ponovno sjesti, ako smo sretne ruke i dobijemo uopće mjesto po toj vrućini i gužvi i još dodatno platiti konzumaciju kave ili pića ako želimo pojesti naše kolače. Ovi kolači nisu jeftini. U biti je 20 kuna po kolaču čak i skupo obzirom da ga se mora nositi van. A sad to nošenje van…možete ga obaviti u plastičnoj ili lijepoj kartonskoj kutiji. I možete tu kutiju truckati na ovih plus 35 stupnjeva kroz cijeli grad. Što će ostati od kremastih torti i kolača? Blatna hrpica. A mi gurmani jedemo i očima te uživamo svim osjetilima pa u taj aranžman spada i lijepo posložen kolač na lijep tanjur, s lijepim priborom.
Kako nitko od nas još satima nije planirao odlazak kući gdje bi u miru pojeo te prelijepe kolače, na lijepom tanjuru i s lijepim priborom, kako to ovako skupom i lijepom kolaču i pristoji, zamolili smo barem par žlica ili vilica koje ćemo kasnije vratiti. Jedva jedvice smo na nas pet osoba dobili čak dvije žlice. Onda smo se uputili u traženje klupice jer u spomenutom kafiću više nije bilo mjesta a i nije nam bila simpatična ideja ponovne konzumacije tamo. Klupica je bila usred psećeg wc-a na što smo se trudili zatvoriti oči i nosnice. No dobro. Totalno radoznali, bacili smo se na podjelu kolača na pravedne dijelove. Jelo se: kremastu čokoladnu kocku s marelicama koja je bila u redu ali ništa posebno. Polukugla s kremom od bosiljka se svidjela samo jednoj osobi – mojoj kćeri. Ništa posebno. Još jedan kolač kojeg se više niti ne sjećam ne mogu opisati ali jedna je stvar bila i odlična – frangipane, tarte s prhkim tijestom i marelicama. Izuzetno dobro!
Kako je oduševljenje izostalo, otišla sam u trgovinu još jednom, pred samo zatvaranje u 5 minuta do 9. Ispred mene je ušla jedna gospođa koju je prodavačica skoro ispratila van. Kako sam kasnije shvatila i bi da nije prepoznala mene koja dolazim po drugi put u dva dana. Naime bila je uvjerena da smo mi zajedno pa ju je zato i poslužila iako je prvo rekla da zatvara. Kako sam prvi put pitala za blogericu Bojanu koja je bila od početka u mnk teamu a s kojom sam u kontaktu preko fejsa, možda je (ispravno) posumnjala da i ja blogam i da je bolje ponašati se ugodnije. I stvarno je tada bila izuzetno korektna jer mi ipak uspjela dati kolače. Ovaj put sam ih nosila ravno kući i poslagala na tanjur. Uzela sam: dugo željenu tortu mak na konac, bretonku, tortu od mrkve, creme brulee koji to nije te od svake vrste macaronsa po jedan.
Huh, dragi makovi, prostor vam je prelijep, kolači izgledaju odlično ALI što reći kad neke od kolača na kraju moraš baciti u smeće :(. Creme brulee je bila fina ali bez wow efekta a njeno postolje sam na žalost morala ispljunuti. Torta od maka :(…ne znam tko ju je radio. Mak je bio presuh, čudnog okusa i činio se preprženim ?? Pljunule smo i kći i ja, na veliku žalost. Površina je bila ok ali kome se još jede sami marcipan s čokoladom? Slični kolači s makom su inače najomiljeniji kolači moje kćeri, ona ih upravo obožava. Bretonka je bila tako tako. Presuha za moj ukus i s premalo voća. Ne prolazi. Mrkva kolač je bio u redu ali isto ne baš poseban kao cjelina. Macarons od Malina je bio prelijep i imao jako finu kremu. Školjkica je bila mrvicu prežilava (eh Hermé je naravno krivac što sam postavila letvicu previsoko). Druga su dva macaronsa imala dobru konzistenciju ali onaj od čokolade mi nikako nije bio dobar i morala sam ga nakon dva zalogaja baciti. Od 7 kolača 1 odličan, 1 dosta fin te od tri vrste macaronsa samo jedan s prolazom? Statistički gledano – ispod prosjeka :(.

Sjećam se kako se kritiziralo bečki lanac slastičarnica Aida, što će li to Zagrebu. Nisam bila u zagrebačkoj podružnici ali pretpostavljam da imaju isti asortiman. To su standardni i standardno dobri kolači, neki malo bolji a neki lošiji. Kuglofi i savijače su standardno ukusni i korektno napravljeni i mogu se ponijeti u goste ako vas netko spontano pozove. Ali neki bi i od Aide mogli učiti, pogotovo ako pretendiraju na neku francusku ili bečku hoch kulturu izrade slastica. Ne idem u Aidu na kolače već ako mi se jedu vrhunski kolači, svratim u Demel ili Gerstner (mmmmmm) ili pak u Café Central i Orlando di Castello u kojima je kolače do nedavno kreirao francuz Pierre Reboul. A mnk tu po pitanju okusa ima još puno za naučiti!
Na mojoj facebook stranici se o mnk razvila i prava diskusija pa tko želi neka pogleda ovdje. Čini se da nisam jedina koju smetaju navedene stvari.

I još jednom naglašavam da mi nije cilj nikome načiniti štetu (jer niti ne poznajem ljude koji ova sva mjesta vode) nego upravo suprotno. Smatram izuzetno dobrim da se na zagrebačkoj gastro sceni toliko toga novog događa i svim ovim mjestima želim svako dobro i da dugo opstanu te budu u budućnosti bolji.

A prodavačima, baristima i sličnima želim da se malo više osmjehuju, život je lijep :). Jedini osmjesi koje je u Zagrebu bilo moguće izmamiti su bili oni kumica na placu. Štrajk im je završio, prodavale su bez računa i bile opuštene i drage :).

Živjele kumice! Ugledajmo se na njih 🙂

Moglo bi Vas zanimati

10 komentara

  • Odgovori
    Amaterka
    22/07/2013 u 14:42

    Osobno volim ovakve postove, jedino mi nedostaje koja sličica da dojam bude ukupan 🙂

    • Odgovori
      mare
      22/07/2013 u 14:47

      Hvala ti amaterka :). Slicica je dodana, malo se dulje skidalo s mobitela :). Jel dovoljna ova jedna?
      Meni se cinilo previse teksta pa nisam htjela opterecivati post s previse fotografija.

  • Odgovori
    Tadeja
    22/07/2013 u 16:55

    Odličan post.
    Amelie i mene i moju desnu ručicu oduševljava uređenjem, macaronski su nam dobri, ali mi za bolje ne znamo 🙂
    Nema bojazni da se zaletim u Elli’s Caffe, kavu rijetko ako ikad pijem vani, ali mi je poražavajuća kritika za Ribicu i tri točkice, baš sam imala želju otići. Silom prilika, eto ispalo srećom :), ne muvam se baš po restoranima, pa mi je to uštedjelo novaca da sama dođem do ovih saznanja.
    Budući po pitanju MNK-a dijelimo mišljenje i tu si me spasila što dodatnog trošenja, što jedenja kolača, koji mi usput trebaju k’o rog na čelu, jer sam i sama imala namjeru ponovo otići, kupiti, pofotkati i recenzirati iz svog ugla. Ovdje sam potpuno zatečena tvojm opisom MNK kolača, koji bi, pretpostavljam, budući nosi ima slastičarne, trebao biti njihova perjanica, jer ne odgovara onom što sam ja jela. Ja sam jela nešto toliko mokro (a doista volim sočne kolače i mak) da je ostavljalo dojam sirove smjese za makovnjače i to puno, puno preslatke. Doslovno, a bila sam primorana to pojesti po putu do auta, bez ikakvog pribora ili salvete, zadnji zalogaj mi je podigao želudac, koliko je odavao dojam sirovosti i bio ljepljivo sladak.
    Iz čega se da doista zaključiti da su im kolači nažalost proizvod trenutka, kao da ne postoji recept, nego kako ga se tko koji dan dočepa i kako je raspoložen, pa odokativnom metodom ili kol’ko imam u hladnjaku sastavlja. Ne vidim drugog objašnjenja za takve oscilacije u kvaliteti i oprečnim opisima istog kolača.
    A sve zajedno se nikako ne bi smjelo događati slastičarni koja ih prodaje 20,00kn po komadu, a jer su ekstra kvalitetni i posvećena im je pažnja, kako po pitanju sastojaka, tako izrade i izgleda, u slastičarni koja je očito, budući nema prostora za sjesti i pojesti te iste kolače, u startu samu sebe postavila na visoko mjesto, očekujući da će ljudi zbog kvalitete, zanemariti čitav niz drugih objektivnih nedostataka.

    • Odgovori
      mare
      27/07/2013 u 10:22

      hvala Tadeja. Mozda je u ribicama samo bakalar problematican :D.
      A MNK – sad si me iznenadila. kako moze unutar 24 sata isti kolac biti jednom suh a drugi put premokar?
      Slazem se s tvojim razmisljanjima. A i dalje se nadam da ce se stvari promijeniti na bolje jer mislim da netko jako puno truda ulaze u kreiranje tih kolaca 🙂

  • Odgovori
    Tamara
    22/07/2013 u 17:54

    baš si me zaintrigirala, jedva čekam da posjetim metropolu

    • Odgovori
      mare
      27/07/2013 u 10:20

      drago mi je 🙂

  • Odgovori
    crumbs from my table
    24/07/2013 u 14:49

    Hm.ako sam i imao neku zelju za odlaskom u mnk,sad je (na srecu) prosla.ima i drugih simpaticnih mjesta u zagrebu sa pristojnim,pa cak i dobrim kolacima.naravno,sve ovisi o ukusima.moje je osobno misljenje kako treba pricekati kod tih razvikanih mjesta da prodje ta navala”in” osoba i viajpijevaca i da prebole “djecje bolesti” kroz par mjeseci i rafiniraju ponudu i same proizvode.nisam hejter nego biram gdje cu jesti,posebno ako komad kolaca dodje 20kn.i to cisto zato jer nisam skrt nego fakat nemam para.
    Ako se zateknes u zagrebu dok bude neki od Malih placeva obavezno probaj tartove i kolace od Gastrosadista.

    • Odgovori
      mare
      27/07/2013 u 10:28

      crumbs – hvala ti na savjetu, rado bih na taj mali plac i morat cu ga nekako probati uplanirati u dolazak.
      sto se razvikanih mjesta tice – nekad se djecje bolesti namnoze i nakon par mjeseci lokali postanu prosjecnim ili ispod prosjeka.
      sto se mnk tice, treba probati informacije radi :D. a koliko mi je poznato ova je kritika vec dosla do pravih usiju i mislim da je osobi stalo da bude uspjesna i da ce kontrolirati tko kako radi te kolace. (jer cudno je da unutar 24 sata jedan te isti kolac bude jednom presuh i bljutav a drugi put mokar i ocito nedopecen.) tako da se mirne duse mozes uputiti u isprobavanje. anonimno naravno ;). ponesi tanjur, salvetu i vilicu te hokrlicu da mozes ispred lokala odmah konzumirati a kako bi izbjegao da ti se ovi predivni kolaci do kuce raspadnu 🙂

  • Odgovori
    Andrea Bosak
    24/07/2013 u 16:06

    interesantno

  • Odgovori
    Marina kuharica za Male (i velike)
    24/07/2013 u 18:17

    hvala

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.