Putovanja Razni tekstovi

Nova mala gastronomska šetnja Zagrebom

Svratih nakon dugo vremena do Maka na konac i kao follow up ovog mojeg pomalo kritičnog posta, imam za napisati par stvarčica koje su bile baš ugodne. I par ideja za poboljšanje, toga nikad dosta.

MNK je dobio prostor za sjedenje tako da ne moramo moliti vilicu iz restorana kako bismo na klupici u psećem parku pojeli kolače. Preuzeto od Pete četvrtine, ukusno uređeno s pristojnim i profesionalnim osobljem. Pohvalno.

Najveća pohvala ide za limun tart. Lijepi mali lemon meringue kolačić. Sve super. Izgled i okus. Cjepidlake bi možda primjetile da je previše spaljen i da je ljepše kad ga se samo malo sprži burnerom.

Sok od bazge, domaći – pohvalno, volim. Kakao moje dijete nije htjelo popiti 🙁 kava pomalo kiselkasto gorka?? Gorko da, kiselo molim ne.

Predlažem da počnu pripremati i vlastitu vruću čokoladu.

Torta bijela s malinama i bijelom čokoladom – dijete nije htjelo jesti, meni je bila ok. Prijateljica je komentirala: „Meni ovdje (u MNK) kolačima fali sreće“. Još razmišljam što bi to moglo točno značiti.

Filozofiranje slijedi.

Uzeli smo i za doma: rudarska greblica – svidjela mi se. Foccaccie nije bilo.

Od slatkog uzeli: tart sa svježim jagodama – jagode savršene, podloga također. Krema je bila izgleda samo šlag jer je pala i razlila se dok smo kutiju donijeli kući.

Torta vanilija i trešnje ili nešto… posuto listićima badema. U redu je ali bez wow efekta. Malo se raspalo iako smo bili oprezni. Rub torte se odvojio od dna, kao da je prije pečenja tijesto naknadno stavljeno i nije spajano.

Čokoladna dekadentna šnita. Fino ali previše čokolade, premasno za moj ukus. Volim baš takve kolače, triple choc, čokolada u čokoladi na čokoladi s čokoladom ispod čokolade 😀 ali… Preveliko je za tu količinu teškog. Ili napraviti mali neki okrugli kolačić, možda dodati nešto crveno ili narančasto… Ili, na ovu količinu, staviti dole obavezno biskvitić, možda čak i u sredini.

I za kraj – MNK torta od maka. Imam opet zamjerke, ne mogu si pomoći. To može bolje! I mora. Okus je bio u redu. Možda je bilo samo malo previše voćne sredine. Dakle nema podloge, nema dole biskvita….to je ok i stvar ukusa. Ali meni nekako fali baš neka podloga kako bi sve bila dobra cjelina. Jer torta se raspala čim sam ju takla vilicom. Marcipan je za to jednostavno predebeo a masa od maka prerahla. Poput kreme. Ne paše mi sve to nekako zajedno.

 

 

Ono što meni osobno na ovakvom mjestu nedostaje – pojesti i nešto slano za ručak. Jer samo tako to može postati mjesto na koje se svakodnevno može dolaziti. Predložila bih par bogatih salatnih kreacija ili uopće salad bar. Ne košta puno a može se svašta lijepog složiti. I mnogi ljudi za ručak u pauzi od posla žele pojesti nešto od čega se neće osjećati tako puno da više ne mogu raditi. I možda koji topli quiche. Ne bi smio biti problem kod stručnjakinje kao što je Petra. Ili možda koju juhicu, barem jednu svaki dan. Sigurno bi došlo više gostiju.

Inače sam od ostalih sitnica po gradu, jako sam htjela probati štrukle u La Štruk ali sam na žalost došla prerano. Štrukle još nisu bile ni pripremljene niti ispečene. Koja tuga. Ali zato se bacam na izradu vlastitih!

Bilo je po Zagrebu i par zgodno uređenih kafića, izvana ali i iznutra. Jeste li ikad bili u Finjaku? Smješten je u dvorištu Vlaške ulice i sav je kaotičan ali i simpatičan. Kava je bila dobra a napravljena je iz mašinice koja je navodno nabavljena s bivše Titove jahte Galeb. Ne znam jeli to istina ali izgleda moćno.

Ono što mi je neugodno upadalo u oko su pekare koje su se namnožile još više nego prije. Stvarno ih ima na svakom uglu i sve su veće. Nije mi to baš jasno, pogotovo u doba preispitivanja svega što sadrži gluten.

Od veselih vijesti – obradovalo me što na Dolcu ima zelenih šparoga iz uzgoja i to po cijenama koje su čisto ok.

Ovo je neovisna stranica i ne pišem plaćene kritike ili pohvale. Ovo je samo moje mišljenje i moj ukus i s respektom prihvaćam da se tuđa mišljenja i ukusi razlikuju te isto očekujem i od drugih.

I sad se vraćam na komentar prijateljice koja smatra da kolačima u MNK “nedostaje sreće”. Nije mi to znala točno objasniti a ja pokušavam shvatiti. Znači li to da je osoba koja ih priprema nedovoljno sretna? Jer jasno je da su kolači pripremljeni s ljubavlju, izgledaju svi doista savršeno. No sreća? Možda fali malo boje i zaigranosti? Što vi mislite?

 

Moglo bi Vas zanimati