Putovanja Razni tekstovi

Doruckuj kao car (Pekara moze biti savrseno mjesto za dorucak…)

Iz nekog nepoznatog razloga ne mogu skinuti fotografije kolaca koji sam jucer pekla tako da objavljujem nastavak reportaze iz Nizze i to iz jedne – pekare.

Pekara i nije samo pekara nego i slasticarna te kafic ili restoran istovremeno. Pekara se nalazi na pocetku Marche aux Fleurs (ne primaju se akcenti, isprike. Cvjetna trznica je prijevod) i tu se moze popiti prvu jutarnju kavu uz obilan ili manje obilan dorucak, pojesti pravi rucak ili obilnu salatu (poput dvije iz proslih postova, vrlo tipicno za francusku) te vecerati.

Ne moram niti naglasavati koliko obozavam dobra mjesta za dorucak. Kako znam da nisam jedina, vjerujem da je to jedna od ‘rupa’ na hrvatskom (i jos pokojem u regiji) trzistu. Cini mi se da bi osoba koja prva u Zagrebu otvori ‘Doruckovaonicu’ mogla odlicno poslovati i pridobiti vjernu klijentelu kojoj je dorucak za stolom vazniji od slanca ili piroske koju bi u hodu umakali u jogurt od tipicne pekare-trgovine do posla ili kafica u kojem se zele naci s drustvom.

U mojoj sam knjizi ‘Tatina kuharica’ dorucku posvetila posebno poglavlje. Iako mnogi odrasli ne zele doruckovati jer navodno ne stignu, za djecu je dorucak najvazniji obrok u danu. Manja djeca su cesto gladna odmah nakon ustajanja a starija pocinju poprimati navike odraslih. Skolskoj djeci dorucak daje energiju kako bi u skoli mogli dobro pratiti nastavu. U biti je ne-doruckovanje ujutro samo stvar (lose) navike.

Da je dorucak najvazniji obrok u danu mozemo naci i u starim poslovicama poput one kineske: “Dorucak pojedi sam, rucak podijeli s prijateljem a veceru daj neprijatelju.” Ovim se naglasava i nezdravost veceranja. U nasim je krajevima dio s vecerom ublazen pa poslovica glasi: “Doruckuj kao car, rucaj kao gospodin a veceraj kao siromah/prosjak”. Probavni organi (i ostali unutarnji) najbolje rade i najbolje su prokrvljeni upravo ujutro a najlosije navecer.

No da se vratim na lokale koji posluzuju dorucak. U Becu ih nije bilo do prije nekoliko godina i jedini dorucak koji se mogao nazvati koliko toliko doruckom je bilo smece u jednom restoranu brze hrane. Danas postoje lokali koji posluzuju samo dorucak a u ostalima je dorucak moguce pojesti i do 14h a vikendom i dulje. Jer sto jesti ako se islo u nocni provod i ustalo tek u podne? Sigurno ne rucak :njami:. Skoro sve pekare posluzuju i dorucak, manje ili vise obilan (ne mogu se sjetiti niti jedne koja nema tu mogucnost). Tako mozete birati najjednostavnijeg od kave uz komad kruha i maslaca pa do ‘kraljevskog dorucka’ gdje dobijete omlet, kavu ili caj, svjeze istisnuti sok od narance, nareske, marmeladu i kroasan, kolace i tako dalje. Ne znam kako vi ali ako ujutro ne pojedem nista, do podneva vec skoro pa padam u nesvijest. Sto se djece tice, ako ujutro ne pojedu nista, postaju zlovoljni. Razina secera u krvi pada i nitko ne funkcionira bas najbolje.

A sada se vracam na Nizzu i pekaru/lokal koji nas je osvojio svojim sarmom i to ne samo zato sto sto nudi hrpu raznih mogucnosti za dorucak vec i stoga sto je sve bilo nekako….opustajuce i ugodno a ukusni kruh vlastite izrade pecen na najneobicnije nacine.

 

Koliko vam je vazan dorucak kao obrok i ritual za dobar pocetak dana?

Moglo bi Vas zanimati

Nema komentara

    Komentiraj

    Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.